Novije i potpunije stranice pogledajte na adresi: http://www.dario-ljubesic.iz.hr/

Dario Ljubešić: Tragom prezimena Ljubešić

Ovaj tekst prepisan je iz originala:

prof. Antun Petračić: Tragom prezimena Ljubešić

Predgovor

Pisac ovog predgovora i rodoslovlja jeste po prezimenu Petračić. Odluku da napiše rodoslovlje Ljubešića jeste što je moja majka po svome rodjenju Ljubešić.

Pošto sam ja napisao rodoslovlje za Petračiće (po ocu), onda je red da napišem i roroslovlje po majčinoj strani.

Naslov ovog opisa jeste "Tragom prezimena Ljubešić". Moram odmah napomenuti da je ovo rodoslovlje mnogo lakše bilo za napisati, negoli za Petračiće. Razlog je što su Ljubešići došli u Petrinju skoro 200 godina kasnije od Petračića, koji su došli negdje oko 1620.g.

U ta davna vremena kada su Osmanlije (Turci) krenuli na Europu, unijeli su nemir u tadašnje stanovništvo naših krajeva, pa je došlo do seobe unutar naše zemlje. Bilo je poprilično emigriranja u smjeru Austrije, Madjarske, pa dijelom i u Italiju.

Sve je to imalo za posljedicu nastajanje malih naselja koji su izgradnjom većih ili manjih utvrda težili osigurati sigurnost naselja i tadašnje države. Mnogi krajevi ostajali su pusti - nenastanjeni, da bi kasnije bili naseljavani i to sa stanovnicima iz raznih krajeva.

Petrinja je tipično mjesto čije je stanovništvo došlo sa sjevera (Zagorje,Podravina...), drugi s juga (Bosna,Lika,nešto iz Dalmacije...). Prvi su bili kajkavci, a drugi štokavci. Stvaranjem obrambenog pojasa - Vojne krajine, došlo je novo stanovništvo iz Austrije, Štajerske, Češke koji su se kao vojna lica, činovnici, razne zanatlije, trgovci itd. pomiješali s ranijim stanovništvom kako jezično, tako i po običajima, narodnosti i vjeri. No, ženidbama i udajama stvorena su prijateljstva i rodbinstva.

Što se tiče Ljubešića, oni su došli iz Like - okolina Gospića, dok su recimo Petračići došli iz Turopolja. Stoga za Ljubešiće nije se moglo naći "čvrstih podataka"- jer su matične knjige (evidencija) uništene od Turčina. Zato su podaci u ovome rodoslovlju novijeg datuma, vadjeni iz crkvenih matica, a najviše mi je pomogla moja majka koja je od svojih djedova čula od kuda su i tko su sve preci.

Mnogo su mi pomogli rodbina, stariji ljudi, pa i moja osobna sjećanja.

Naime, nekoć su se ljudi medjusobno posjećivali, razgovarali i prenosili podatke svojih predja-djedova i pradjedova. Danas u trci općeg življenje rjedje se medjusobno posjećuju, a i sve ih manje zanima prošlost, nekadašnji običaji i sl.

Stoga i ovo rodoslovlje treba pobuditi sadašnje i buduće potomstvo, da se upozna s prošlošću.

Pisac

Naslovna stranica