obiteljsko imanje Dominić

 

bolesti i štetnici voća

jabuka krastavost se javlja ako je dosta oborina u razdoblju vegetacije; napada lišće, mladice, cvjetove i plod; na plodu se pojavljuju mrlje, plod ostaje nerazvijen i kasnije pri razvoju puca mu kožica; treba provesti prva proljetna prskanja, a prvo obaviti što ranije; pepelnica jabuke se javlja u toplijim i suhim godinama; napada cvjetove, listove, mladice i plodove; površinski dijelovi su pokriveni pepeljasto-bijelom prevlakom; razvoj bolesti je najveći krajem travnja i početkom svibnja; u suzbijanju se primjenjuje močivi sumpor i organska sredstva, posebno sistemična; pri većoj zarazi treba odsjeći mlade zaražene izbojke; bakterijska crna palež napada sve organe; zaraza se širi čitav period vegetacije; zaražene grane treba odrezati od 20 do 30 centimetara ispod zaraženog tkiva, te ih zapaliti; alat za rezidbu, nakon svakog reza, sterilizirati (uranjanje u alkohol ili varikinu), a rane premazati 27%-tnim fungicidom na bazi bakra; fungicidi na osnovi bakra se koristi prije kretanja vegetacije; iduće tretiranje je u tijeku cvatnje; trulež plodova (monilija) nije opasna bolest ako se provodi redovita zaštita od bolesti i štetnika koji oštećuju kožicu plodova, jer tom se gljivičnom bolešću može zaraziti plod samo preko oštećene kožice; jabučni savijač (crvljivost) je najopasniji štetnik jabuke i kruške, jer se ličinke (gusjenice) razvijaju u plodu, pa oštećeni plod padne; gusjenicu jabučnog savijača narod zove crv, a bolest crvljivost; ako se ne prska za suzbijanje gusjenica plodovi će biti crvljivi, bez obzira na to kakva je zaštita provedena prije toga; kalifornijska štitasta uš osim jabuke napada i ostale voćke; naglo se širi i ubraja u najopasnije štetnike; ima okrugao, mali, tamnosivi štit, prezimljuje kao ličinka pod štitom; nanosi štetu sišući sok iz mladih dijelova voćaka; ako se ne provede zaštita, može se osušiti cijela voćka; najbolje je prskanje zimi i u razdoblju vegetacije odgovarajućim kemijskim preparatima; voćni crveni pauk postao je jedan od najopasnijih štetnika, osobito jabuke i šljive; napada lišće, siše ga, pa se kasnije lišće osuši i otpadne, plodovi ostaju sitni i prijevremeno dozrijevaju, a razvoj pupova je slab; suzbija se kemijskim preparatima; počinje se zimskim prskanjem a nastavi proljetnim i ljetnim; najvažnije je prskanje u proljeće, kad ličinke izlaze iz zimskih jaja; lisne uši napadaju sve zelene biljke i najčešći su štetnici na voćkama; ima ih mnogo vrsta, pojavljuju se svake godine, u većoj ili manjoj mjeri, odlikuju se brzinom razmnožavanja, jer se u jednoj godini pojavi više naraštaja (do 10); imaju veliki broj prirodnih neprijatelja; oštećuju biljke sišući sok iz mladih zelenih (vršnih) dijelova biljke pa nastaju deformacije, zatim se osuše izbojci grana; te su štete osobite pri uzgoju mladih voćaka; najbolja je zaštita prskanje odgovarajućim preparatima za vrijeme vegetacije;

kruška bolesti i štetnici su kao kod jabuke; krastavost se gotovo podudara s krastavosti jabuke; postoji jedna razlika koja je vrlo važna u vezi sa zaštitom; micelij krastavosti kruške prezimljuje u kori mladih grančica iz kojih se odmah u rano proljeće razviju konidije; stoga se događa da plodovi budu zaraženi pri samom zametanju; zato je posebno važno da se mladi plodovi zaštite tijekom najranijeg razvoja; ličinke kruškine lisne buhe su slične lisnim ušima, jer sišu sok na vrhovima mladica i zaustavljaju njihov rast, pa se kasnije mladice suše; najveće su štete tijekom svibnja i lipnja; kasnije nanose štete na plodovima; štete se odražavaju osobito na mladim stablima; lisne buhe izlučuju i mednu rosu, pa se u takvim uvjetima odmah razvija gljiva čađavica; ta gljiva, koja je crne boje, presvuče plodove i tako im smanjuje kvalitetu; program zaštite jabuke treba primjenjivati i za krušku;

dunja palež dunje je najopasnija bolest dunje i specifična je samo za nju; oštećuje lišće, mlade pupove i mladice; štete mogu biti vrlo velike, osobito ako se ponavljaju kišne godine; često se zamjenjuje s monilijom, pa se zanemari zaštita; prepoznaje se već prije početka cvatnje; pojedini listovi počinju venuti; kad se plod razvije do veličine lješnjaka, osuši se i ostaje kao na grani sve do jeseni; u blizini osušenih plodova nalazi se više suhih listova; zaštita se može obaviti mehanički, tako da se odmah nakon zametanja plodova sakupe i odstrane suhi plodovi , te da se odrežu svi suhi izbojci; na dunju dolaze gotovo isti štetnici kao i na jabuku; posebnu zaštitu treba provesti od gusjenice jabučnog savijača;

šljiva šarka je najopasnija bolest šljive; ne može se suzbijati ni liječiti kemijskim preparatima; bolest izaziva smanjenje klorofila (zelenila) u listu, što oslabljuje fotosintezu, pa se oboljele šljive iz godine u godinu iscrpljuju; najranije se bolest odrazi na plodovima; ranije padaju, imaju bljutav okus, nisu za preradu; nakon nekoliko godina, iscrpljena stabla se osuše; najsigurnija mjera zaštite jest sadnja zdravih i nezaraženih sadnica otpornijih sorti; plamenjača osobito jako napada u kišnim godinama; na listu se pojave naranđaste, a kasnije crvene pjege; lišće padne prije vremena, zbog čega se iscrpljuje cijela voćka; iduče zime voćka smrzne, pa nekoliko sljedećih godina izostane rod; suzbija se prskanjem fungicidima u proljeće; hrđa šljive se pojavljuje početkom ljeta u obliku sitnih nakupina, punih prašine, naranđaste boje, kasnije nakupine postaju tamnije; zbog oboljelog tkiva lišće pada prije vremena; zaraza naglo izbije tek ljeti; suzbija se prskanjem fungicidima; rogač na šljivi je bolest koja u pojedinim godinama uzrokuje velike štete; zaraza nastupa ako je u doba cvatnje šljive kišno i hladno vrijeme i nastaje prije početka vegetacije, pa se uspješno sprečava samo prskanjem prije početka vegetacije; sušenje grana i trulež plodova najveće štete nanosi višnji i šljivi; kad je kišno ljeto, raspucaju se plodovi, i tad se pojavljuje trulež na njima; napada list, grane i plodove; u doba cvatnje bolest uzrokuje sušenje cvjetova, lišća i vrhova grančica; ako se ne provodi zaštita, oštećenja se prenose pa uzrokuju palež kore, stvaranje rak-rana na granama i stablu; zbog toga se najprije osuše dijelovi krošnje, a zatim i stabla; šljivina štitasta uš oštećuje voćke u proljeće, kad je u stadiju ličinke, sisanjem sokova grančica, a u proljeće i u tijeku ljeta sisanjem sokova iz listova; ljeti ličinke luče mednu rosu, a u njoj se razvija gljiva čađavica, koja pokriva i lišće i grančice, pa voćke postaju crne; najsigurnije je suzbijanje zimskim i dopunskim ljetnim prskanjem, protiv mladih ličinki; ličinke crne i žute osice napadaju mlade plodove šljive, zbog čega može u doba zametanja otpasti i do 80% plodova; u kišovitom i hladnijem proljeću manja je šteta, a u toplijem veća; suzbija se prskanjem prije cvatnje ili neposredno prije padanja latica na cvijetu; šljivu napada više vrsta lisnih ušiju, pa treba predvidjeti uobičajeno prskanje za suzbijanje lisnih ušiju; šljivin savijač prezimi kao gusjenica u pukotinama kore; u proljeće se zakukulji i nakon mjesec dana izlazi leptir (krajem svibnja ili početkom lipnja); gusjenice drugog naraštaja sredinom kolovoza nanose najviše štete, oštećuju već razvijene plodove, koji se ucrvaju i otpadnu; breskvin moljac može napraviti veliku štetu oštećujući vrhove mladica; daje godišnje tri naraštaja pa je broj gusjenica vrlo velik; gusjenice prvog naraštaja pojavljuju se sredinom travnja, druge tokom srpnja i treće krajem kolovoza;

breskva kovrčavost lista je najopasnija i najraširenija bolest breskve; oštećuje lišće, koje otpada već početkom lipnja; prskanje fungicidima u vrijeme bubrenja pupova obvezno se obavlja svake godine; kasnije ne pomaže prskanje, jer kad izbiju pupovi, gljiva prodire u list; šupljikavost lista napada list, plod i grančice; bolest može biti tako jaka da breskva ugine; list u proljeće postane šupljikav, a kod kasnijih zaraza ostaju nekrotirane pjege na listu, izgleda kao sačma; na grančicama su slične pjege; budući da gljiva ulazi u dublje stanice tkiva grančica, kod jake zaraze grančice se suše i pojavljuje se smola; potrebna je redovita preventivna zaštita prskanjem fungicidima; pepelnica breskve u nekim godinama može uzeti vrlo jake razmjere, pogotovo ako prethodne godine nije provedena zaštita; napada mlado lišće, mlade izbojke, pa se mladice i lišće suše; napada i plodove koji se raspucaju i ne mogu dozrijeti; list je pokriven bijelom praškasto-pepeljastom prevlakom, malo je usukan, kao i kod ostalih pepelnica; žilogriz je crni kornjaš (tvrdokrilac), dug oko 3 cm; ličinke žive u tlu i grizu korijen; za to vrijeme narastu gotovo 8 cm; oštećenje korijena najprije uzrokuje sušenje vrhova grana, a kasnije i sušenje cijele voćke; žilogriz napada i trešnju, višnju (marasku), marelicu; najsigurnija je borba tretiranjem tla kemijskim preparatima u svibnju-lipnju, kad žilogriz polaže jaja; breskvin moljac je opisan kod šljive; za breskvu je opasniji, osobito za plodove; zaštita je ista; najvažnije je prskanje u vrijeme bubrenja pupova; breskvin savijač je leptir koji se brzo razmnožava, te u tijeku godine daje tri do četiri naraštaja; gusjenice napadaju vrhove mladih izbojaka; zbog toga se vrhovi savijaju, zatim pocrne i osuše se; osobito velike štete nanose mladim nasadima; gusjenice ljetnog naraštaja napadaju i plodove, izjedu unutrašnjost pa plodovi omekšaju; mjere borbe dosta su teške zbog velikog broja naraštaja u jednoj godini i što gusjenice žive skriveno; najdjelotvornije je zimsko prskanje radi uništavanja prezimljenih stadija, a posebno prskanje u vrijeme vegetacije, kad leptiri odlažu jaja; lisne uši se razvijaju na granama breskve, gdje formiraju dugačke kolonije sastavljene od nekoliko stotina ušiju; kolonije se formiraju pretežno na granama sa sjeverne strane ili na zasjenjenim mjestima; sišu hranjive sokove, zbog čega se suše pojedine grane pa i čitava stabla; suzbijanje se kombinira sa suzbijanjem breskvina moljca; najčešće je potrebno nakon berbe prskati fungicidima;

marelicu napadaju slične bolesti i štetnici kao i breskvu, samo što je manje osjetljiva; najvažnija je apopleksija, zatim šupljikavost lista i monilija; od štetnika najvažniji je žilogriz, ali samo u mediteranskom području, te savijač i breskvin moljac; zbog apopleksije marelica često naglo ugine, obično u dobi od pet do sedam godina; u početku se bolest pojavi na jednoj grani, ali se brzo proširi na cijelo stablo; u proljeće izbiju nešto sitniji listovi; kasnije, kad otopli, cijela grana ili cijelo stablo naglo počne venuti i brzo se osuši; pretpostavlja se da je uzročnik neki virus; zna se da je učestalija na klimatski nepogodnim staništima; načini zaštite još nisu poznati, ali ako se bolest pojavi na pojedinoj grani, granu treba odrezati;

orah crnu pjegavost oraha uzrokuje bakterija koja nanosi veće štete u kišnim godinama; najveće štete nanosi plodu; pojavljuje se od zametanja do sazrijevanja plodova u obliku blijedih pjega koje kasnije pocrne; na lišću i mladicama bolest se prepoznaje po crnim pjegama; kod jače zaraze, listovi se potpuno osuše (palež); na mladicama su izduljene pruge koje kasnije pocrne i počinju se sušiti od vrha do oboljelog mjesta; zaštita se izvodi prskanjem fungicidima; smeđa pjegavost se javlja gotovo svake godine, a u kišnim i vlažnim godinama napad može biti tako jak da ljeti pada lišće, pa voćke izgledaju kao u jesen; bolest se pojavljuje na lišću, plodovima i mladicama u obliku sivkastih pjega koje na rubovima pocrne; zaraženi listovi i plodovi otpadnu; suzbija se prskanjem fungicidima; ženka leptira orahova savijača položi jaja na zelene plodove oraha; iz jaja izađe mala, naranđasto-crvena gusjenica; ona se zavlači u plod u kojemu se razvija hraneći se jezgrom ploda; ako su stabla oraha velika, gotovo je nemoguće obaviti veći broj prskanja;

trešnja i višnja sušenje grana i trulež plodova nanosi velike štete koštičavim voćkama; gljivica prezimljuje na zaraženim plodovima, koji izgledaju kao mumije; najuočljivija je na plodovima, na kojima se pojavi trulež; oštećenje nastaje u proljeće; pojavljuje se sušenje grančica, palež lišća i cvijeta, a na zaraženim grančicama pojavljuje se smolotoč; zaražene voćke gube sve više grana, smanjuje se rodnost, a na kraju se stablo osuši; osnovna mjera zaštite je sakupljanje i spaljivanje mumificiranih plodova i plavo prskanje prije početka vegetacije, uz ostala prskanja u tijeku vegetacije; pjegavost lista višnje gljivica koja uzrokuje bolest napada i oštećuje lišće i plod; krajem svibnja pojavljuju se pjege na lišću i plodovima a kasnije se prošire; na listu pjege otpadnu, slično kao šupljikavost lista; napadnuto lišće požuti po cijeloj površini i otpadne; osnovna je mjera zaštite prskanje; prvo prskanje izvodi se kad se počne razvijati list, a sljedeća u razmaku osam do deset dana; šupljikavost lista - kao kod breskve; žilogriz - kao kod breskve; trešnjina muha je najopasniji štetnik; ličinka ili crv te muhe uzrokuje crvljivost plodova; od lipnja napada najkvalitetnije sorte trešnje i sorte slatkih višanja; u pojedinim godinama mogu biti napadnuti svi plodovi trešnje; u jesen treba tlo obvezno preorati ili prekopati, da se kukuljice, koje su već u tlu, zimi izlože utjecaju niskih temperatura i da uginu; suzbijanje muha može se obavljati postavljanjem ljepljivih traka ili žutih mreža, te otrovnih mamaca; za vegetacije valja zaštititi prskanjem najpogodnijim insekticidima;

jagoda pjegavost lista je najrasprostranjenija i najopasnija bolest jagode; bolest se pojavljuje na lišću u obliku sitnih pjega, koje se postupno povećavaju do 5 mm; mogu biti zajedničke ili udružene u veće pjege; pjega je u sredini sivkasta, a rub je crvenkasto-ljubičast; suzbija se preventivnim prskanjem; treba izbjegavati sadnju jagoda na teškim vlažnim tlima; crvena srž korijena jagode - zaražene biljke ugibaju ili zakržljaju i daju slab rod; najčešće se javlja na teškim i vlažnim tlima, osobito nakon vlažne zime; oštećuje sve vegetativne dijelove; list zakržlja i pocrveni, zatim uvene i osuši se; srž korijena dobiva crvenu boju, vrhovi korijena trunu; kad se bolest pojavi, ne može se suzbiti; treba izbjegavati sadnju jagoda na vlažnim i zaraženim tlima; pepelnica se često pojavljuje na vlažnim i slabo prozračnim položajima u kišnim i prohladnim godinama; napada lišće, cvjetove, a kasnije i plod; zaraženo se lišće savije u obliku čaše, a na naličju je pokriveno tankom crveno-bijelom prevlakom; ako je napad jači, lišće izgleda kao da je spaljeno; zaraženi plodovi nisu uobičajene crvene boje; treba provoditi zaštitu redovitim prskanjem; trulež plodova je najraširenija bolest plodova, a redovito se javlja u kišnim godinama; zaraženi plodovi u početku su sočni, mekaniji, s tankim pjegama, a kasnije se na njima pojavljuju pepeljaste naslage spora koje raznosi vjetar; one dalje prenose zarazu, pa se bolest brzo širi; treba provoditi zaštitu redovitim prskanjem; postoje dvije vrste nematoda koja napadaju jagodu: korjenove kvržne nematode i korjenove livadne nematode; prva stvara kvržice na korijenu, zbog čega se uspori rast korjena; uglavnom, veće štete nanosi na pjeskovitu tlu; druga siše sok iz korijena i time uzrokuje crnilo korijena; javlja se na svim tipovima tla; biljke brzo kržljaju, donose manji rod, a ako je napad jak, osuše se; osnovna mjera borbe jest primjena nematocida, a najsigurnija je sadnja zdravih nezaraženih sadnica na nezaraženom tlu; ako se ne suzbije jagodni cvjetojed može oštetiti toliko cvjetova da prepolovi rod; to je crvena pipa veličine 2 do 3 mm; ženka polaže po jedno jaje u neotvorene cvjetne pupove, a zatim nagriza držak cvjetnog pupa, zbog čega se pup osuši i padne; osobito je štetan na ranim sortama; treba provoditi zaštitu redovitim prskanjem; voštana štitasta uš napada listove, a ponekad i cvjetove; živi na naličju lista i siše sokove, nakon čega se list osuši; u zakorovljenom nasadu jagoda štete su mnogo veće; pojava se otkriva ako se kreće veći broj mrava po grmu, kao što se inače otkrivaju i lisne uši; zaštita je redovito prskanje; lisne uši često napadaju lišće jagode; sišu sokove i iscrpljuju grmove; najveća je indirektna šteta koju nanosi zelena jagodna uš jer je ona glavni prijenosnik virusnih bolesti; zaštita je redovito prskanje; štetnici u tlu: grčica (ličinka) hrušta, sovice pozemljuše i klisnjaci (žičari); u slučaju jače pojave mogu potpuno uništiti nasad jagode; prije sadnje, pri posljednjem plićem oranju unese se gnojivo s insekticidom; u kišnim godinama treba ponoviti drugo proljetno prskanje nakon deset dana istim sredstvima;

malina mozaik maline je virusna bolest od koje se zaražena biljka ne može izliječiti; svi su dijelovi biljke zaraženi; poznaje se po simptomima na listu - mozaičnosti (pjegavosti); pjege mogu biti žute i zelenkaste; štete mogu biti vrlo velike: slabije se razvijaju mladice, plod je smanjen i bezvrijedan; najsigurnija je sadnja otpornih sorti; sušenje maline uzrokuju gljivice: na izbojcima maline pojavljuje se početkom ljeta plavo-ljubičaste pjege na kori, često oko pupa; pjege se povećavaju i zahvaćaju cijeli izbojak; početkom jeseni pjege su srebrnaste boje, od čega se kora raspuca; sljedeće godine takvi izbojci ne rastu i nadzemni dio se osuši; treba prskati fungicidima i spaljivati odrezane izbojke; malinova pipa dugačka je oko 4 mm; pojavljuje se od proljeća pa sve do jeseni; hrani se pupovima, a kasnije cvjetovima; ličinka se zavuče u plod i izgriza ga, pa se plod deformira i zaostane u razvoju; može na malini uništiti 90 posto pupova, cvjetova i mladih plodova; ostali štetnici: malinova mušica, malinov staklokrilac, lisna uš, mala zelena lisna uš i dr; zaštitu treba provoditi redovitim prskanjem;

ribiz ribizova hrđa u proljeće se na naličju lista pojave naranđasta područja ispunjena porama; ljeti se na oboljelom lišću stvaraju spore u obliku sitnih dlačica na kojima se nalaze spore smeđe-žute boje; oboljelo lišće se suši i pada, a pri jačem napadu ribiz ostane potpuno bez lišća; antraknoza se u pogodnim klimatskim uvjetima (vlažnost i temperatura) širi vrlo brzo; javljaju se sitne tamnosmeđe pjege okruglastog oblika; kad je napad jači lišće se suši i pada a bolest zahvaća peteljke i plodove; starije lišće (poslije berbe) treba prskati u rano proljeće; ako se bolest pojavi u jačem opsegu uzastopno dvije godine, grmovi se mogu potpuno osušiti; pepelnica je najopasnija bolest ogrozda, ali napada i ribiz; pojavljuje se u rano proljeće na lišću kao pepeljasta prevlaka koja kasnije potamni; osim lišća napada mladice i plodove; posljedica je sušenje napadnutih dijelova ribiza;

suzbijanje bolesti i štetnika agrotehničke mjere - izbor otpornih sorti, pravilan uzgoj, obrada i ishrana (gnojidba), najpovoljniji razmaci, redovi u nasadu u pravcu vjetra, prorjeđivanje krošnje, pravilan rez; u zakorovljenim nasadima viša je vlaga i pogodniji uvjeti za razvoj bolesti i štetnika; dobro pognojena voćka bujno tjera i na njoj je stalno novo lišće, koje je podložno napadu bolesti; svi listovi koji izrastu nakon prskanja nisu zaštićeni; zato bujno rastuće voćke treba češće prskati; dobro pognojene voćke tjeraju i mladice i lišće i ljeti, pa se opasnost od napada bolesti produžuje (pepelnica jabuke ili breskve i dr.); rezidbom se regulira i dovodi u ravnotežu rast izbojaka, cvatnja i tvorba plodova; rezidbi mora slijediti obrada rana; potrebno je premazivati sve ozljede i rane; rubove rane treba izgladiti oštrim nožem, jer oni teško zarastaju; krečenje voćaka smanjuje razvoj mahovina i lišajeva, no nema utjecaja na pojavu štetnika i bolesti; ta je mjera korisna jer smanjuje opasnost od pucanja kore za mraza; u toku zime treba odrezati i zapretke suhog lišća, u kojima prezimljuju gusjenice, skinuti suhe i gnjile plodove voćaka i zakopati ih; na osjetljivim sortama jabuka (jonatan), treba u vrijeme vegetacije višekratno rezati izbojke zaražene pepelnicom, kako bi se smanjila zaraza slijedeće godine; biološke mjere- suzbijanje različitih štetnih gusjenica primjenom bioloških insekticida; prirodne neprijatelje štetnika koje imamo u voćnjaku (bubamare, razne vrste osa, grabežljive stjenice, muhe gusjeničarke, trčke i dr.) ne treba uništavati; korisne su i ptice, jež, krtica, lasica, šišmi; kemijske mjere primjenom sredstava za zaštitu biljaka (pesticidi); podjela pesticida prema namjeni: fungicidi - sredstva za suzbijanje uzročnika bolesti; insekticidi - sredstva za suzbijanje insekata; akaricidi - sredstva za suzbijanje grinja; limacidi - sredstva za suzbijanje puževa; rodenticidi - sredstva za suzbijanje glodavaca i herbicidi - sredstva za suzbijanje korova; velika većina sredstava za zaštitu biljaka ima specifično djelovanje samo na određene skupine nametnika;

 

uvodna | kontakt | na vrh | design by dd