obiteljsko imanje Dominić

 

uzgoj voća

uvjeti uzgoja pojedine vrste i sorte imaju specifične uvjete za toplinom, svjetlom i vlagom; tereni nagnuti na južnu stranu i redovi u smjeru sjever-jug osiguravaju više topline i svjetlosti; brežuljkasti tereni imaju ujednačenije temperature, a postoji i blago strujanje zraka (zaštita od bolesti); sve voćke zahtijevaju duboko, prozračno, propusno i plodno tlo;

uzgojni oblici prostorni oblik - kosturne grane razvijaju se u svim smjerovima (oblik piramide); najčešće se u obliku piramide uzgajaju jabuka, kruška i šljiva; plošni uzgojni oblici - kosturne grane su u okomitoj plohi, u dvije dimenzije (veća produktivnost, lakša upotreba mehanizacije, zaštita od bolesti i štetnika); uzgojni oblici u smjeru - cijela krošnja se sastoji od osnovne kosturne grane, koja nosi samo smanjene postrane grane; voćke su slabe bujnosti a stablo je nisko (visoko) 2-3 m;

izbor vrsta i sorti ovisi od ekoloških uvjeta i namjeni voćnjaka (da li se voće uzgaja za tržište ili vlastite potrebe, ako je za tržište sadi se manji broj isplativih vrsta); pri izboru sorti treba uskladiti ekološke uvjete, namjenu voćnjaka i mogućnosti pojedinih sorti;

tlo se priprema u ljetu prije sadnje (u jesen); uzorci tla se šalju na ispitivanje radi utvrđivanja osobina tla; treba isplanirati i izravnati teren, odstraniti ostatke prethodne vegetacije, razrahliti tlo (60-80 cm, sve do ispod nepropusnog sloja) i unijeti zalihe fosfora i kalija, regulirati otjecanje suvišne vode; nije dovoljno samo iskopati jame, jer se korijen ne može probiti kroz zbijeno tlo; dubokim oranjem, rigolanjem, istovremeno se zaoravaju mineralna gnojiva (meliorativna gnojidba);

voćke se sade u jesen (iznimno je moguće sve do početka vegetacije u proljeće, kad je temperatura iznad 0°C i nema mraza i snijega); razmaci između redova i između voćaka u redu zavise o bujnosti vrste, sorte i podloge, o plodnosti tla, uzgojnom obliku i nagibu terena (vidi kod pojedinih vrsta voća); veličina jama na rigolanom tlu iznosi oko 50x50 cm i dubine 35-45 cm; za jednu sadnicu potrebno je oko 20-30 kg stajskog gnoja ili komposta (razbaca se oko voćke u promjeru 1-1,5 m, ne smije doći u dodir s korijenom); nakon sadnje, sadnice se vežu uz kolce i treba ih zamotati papirom ili slamom (zaštita od glodavaca); ako se radi o vretenastim grmovima obradi se čitava dužina od 2 m i dubina 40-60 cm (dva štiha); pri tome donji sloj uvijek ostaje dolje, a gornji gore; za svako pojedino drvo iskopa se rupa 1,20x1,20 m i 50 cm duboka; prije sadnje doda se potrebno gnojivo; zemlja se pri zgrtanju vraća onako kako je bila prije iskopavanja; za vretenaste grmove treba prije sadnje zabiti kolac (2,20-2,50 m) za koji se priveže biljku; skrate se predugačke žile, a one oštećene odrežu se do zdravih dijelova; na kraju se zemlja oko stabla lagano nagazi i obilno zalije; krug oko drveta se prekrije nedozrelim kompostom ili stajskim gnojivom, da bi se vlažnost što duže zadržala; sadnica ne smije biti zakopana dublje nego što je bila u rasadniku, mjesto cijepljenja mora biti vidljivo;

sadnice se sastoje od podloge i plemke (sorte); plemka je cijepljena sorta na podlozi; od podloge zavisi bujnost, životni vijek voćke, rodnost, kvaliteta plodova i sl.; voćne podloge su generativne (imaju jači korijen, bujnije su i lakše se prilagođavaju negativnim uvjetima) ili vegetativne (za bolje uvjete proizvodnje i bogatija tla, gdje nema mrazeva);

održavanjem tla osigurava se plodnost tla, potrebna vlaga, hranjive i organske tvari i sprečava pojava korova; crni ugar - obrađuje se cijela površina; treba obaviti jesensko ili zimsko oranje (ne dublje od 15 cm, brazda ostaje otvorena preko zime), proljetno plitko oranje ili kultiviranje (krajem zime ili početkom proljeća, prije početka vegetacije) i dva ili tri kultiviranja tijekom proljeća i početkom ljeta;

iz zraka biljke uzimaju dio ugljika i kisika, a iz tla makroelemente (ugljik, kisik, vodik, dušik, sumpor, fosfor, kalij kalcij i magnezij) i mikroelemente (željezo, bor, cink, mangan, bakar, molibden i kobalt); kod hranidbe su najvažniji dušik, fosfor i kalij, kojih u tlu nema u dovoljnoj količini; voćke se gnoje organskim (biljni i životinjski ostaci) i mineralnim gnojivima; redovita gnojidba obavlja se dva ili tri puta u tijeku godine; sastoji se od osnovne gnojidbe i prihrane; u osnovnoj gnojidbi primjenjuje se manje dušika, a više fosfora i kalija (jesenska obrada tla); u prihrani se gnoji dušičnim gnojivima (proljetna gnojidba ili prvo prihranjivanje prije kretanja vegetacije; drugo prihranjivanje obavlja se iza zametanja plodova)

osnovni cilj rezidbe je obnavljanje rodnog drveta i mladica s vegetativnim pupovima, a sporedni je odstranjivanje grana čiji položaj narušava uzgojni oblik; kod mladih voćaka rezidbu treba svesti samo na najnužniju mjeru; rezidba može biti zimska (u vrijeme mirovanja voćaka) i ljetna (za vrijeme vegetacije); zimska rezidba obavlja se od padanja lišća u jesen pa sve do ranog proljeća, prije bubrenja pupova; u jesen se mogu orezivati jabučaste voćke, ali ne koštuničave, koje su osjetljive na zimske mrazeve; grane se u pravilu odstranjuju do kraja; prikraćuju se samo slabije i rodne grančice kad ih je potrebno obnoviti ili kada trebaju popuniti praznine u dijelu krošnje; skraćivanje grana se provodi tako da voćka ima izgled trokuta; raspored grana treba biti takav da svjetlo dopire u sve dijelove krošnje; što su voćke starije potrebno je odstraniti više grana, i obratno; ljetna rezidba u doba vegetacije zove se i zelena rezidba; osnovni je cilj osvjetljavanje i prozračivanje krošnje; provodi se na bujnim voćkama ili bujnim rodnim granama (odbacuje se nekorisno lišće i grane, režu se mladice koje rastu okomito prema unutra); obavlja se više puta; čim počne vegetacija, kad mladice tek počnu rasti, izvodi se pinciranje (prekidanje zeljastih vrhova tek krenule mladice, kako bi se smanjila količina lišća, a time i intenzitet vegetacije); u razdoblju bujnog rasta, koje završava krajem lipnja, izvodi se proljetna rezidba (početkom svibnja se odstranjuju bujne mladice na nepoželjnim mjestima i bočne mladice pri vrhovima grana; krajem svibnja ili početkom lipnja se popravljaju propusti (prevelike mladice odrezati, a preguste prorijediti); dopunska ljetna rezidba obavlja se samo na jako bujnim voćkama ili jako bujnim dijelovima krošnje (od kraja lipnja do sredine srpnja); smanjivanje količine lišća smanjuje isparavanje vlage, što će ublažiti posljedice suše;

nastiranje (malčiranje) - oko voćaka se nastire pokošena trava, slama, piljevina, trulo lišće, stabljike ostalih kultura i sl.; debljina materijala treba biti 15-20 cm;

uništavanje korova provodi se mehaničkim (obrada tla) i kemijskim putem (primjena herbicida); herbicidi su kemijski spojevi koji uništavaju korove, a ne oštećuju voćke, zato što se zadržavaju u plićem sloju tla nego korijen voćke; treba pažljivo proučiti i postupati prema uputama za korištenje herbicida; u voćnjacima mlađim od četiri godine herbicidi se ne primjenjuju;

zaštita - priprema sredstava za zaštitu bilja traži točnost pri mjerenju i opreznost zbog otrovnosti; zimsko prskanje se obavlja od padanja lišća do početka bubrenja pupova; prska se od najviših dijelova krošnje naniže, za lijepa dana, bez oborina i vjetra; plavo prskanje obavlja se bordoškom juhom u tijeku mirovanja voćaka (obavezno kod breskve radi suzbijanja kovrčavosti lista); ljetna prskanja se izvode za vrijeme vegetacije, od bubrenja pupova do pred kraj ljeta; voluharice i poljski miševi mogu nanijeti velike štete, osobito mladim voćnjacima; zaštita je stavljanje otrovnih mamaca; na mladim voćkama preko zime najveću štetu čini zec, pa voćku treba omotati dok deblo ne odeblja;

od pravog vremena za berbu zavisi kvaliteta i trajnost ploda; rane sorte jabuka i krušaka beru se kada dozore na grani; kako plodovi ne dozore odjednom, voćke se beru više puta; kada je zreo, plod se lako odvoji od grane laganim okretanjem ili podizanjem; neke sorte treba brati prije dozrijevanja na drvetu, tako će se bolje očuvati u skladištu); dunja ne sazrijeva na stablu, berba je prije prvih mrazeva, a zatim ju pustimo da dozori u kući; kod nekih vrsta je jače opadanje sa grana znak da je vrijeme berbe (koštičavo voće);

voće se pohranjuje u podrumu ili nekom drugom hladnijem prostoru; najpovoljnija temperatura je od +3 do -1; relativna vlažnost zraka 85-90%; prije spremanja voa, prostoriju treba temeljito očistiti, najbolje obojiti vapnom; jabuke i kruške najbolje je držati u kašetama; pohranjuju se samo zdravi plodovi, a svaki tjedan ih treba pregledati i izdvojiti plodove koji počinju truliti; pojedinačni plodovi se zamotaju u svileni papir, u kašetu se nanese sloj treseta od 5 cm i na njega prvi red voća, dalje naizmjence treset i voće;

 

uvodna | kontakt | na vrh | design by dd